Iskustvo jednog studenta

Napisao: | August 23, 2014 | Blog

Prošlo je dosta vremena od mog zadnjeg članka i moram priznati da mi je malo nedostajalo sve ovo. No, želio sam da mi sve sjedne na svoje mjesto tako da s vama mogu podijeliti ovaj članak. Prije koji mjesec sam postao novopečeni magistar poslovne ekonomije te bih želio s vama podijeliti nekoliko stvari koje se konstantno spominju oko ekonomskog fakulteta. Prije svega, želim reći da posla IMA. Tko god je želio pronaći posao od mojih kolega, tj. tko god se trudio da imalo utroši svog vremena u potragu za njim, pronašao je posao. Ostalo je još nekoliko kolega koji i dalje traže posao, ali sam uvjeren kako sada stvari stoje da će i oni biti doprinositelji hrvatskom gospodarstvu kroz nekoliko tjedana. Doista, kako sada stvari stoje, plašenje od strane hrvatskih medija je bilo bezrazložno. Naravno da će postojati ekonomisti koji nisu pronašli posao, ali smatram da je to uglavnom zato što se još nisu pronašli ni u jednom konkretnom dijelu ekonomije ili se osjećaju izgubljeno ili jednostavno žele malo odmoriti od svega. Sve je to u redu i nadam se da će i oni ubrzo pronaći svoj put kojim žele koračati u ovom dijelu svog života. Ovdje govorim o iskustvima mojih kolega te o ekonomistima koji imaju završen fakultet.

Drugo čega bih se dotaknuo je sam fakultet. Kad sada stanem i pokušam stvari sagledati objektivno (koliko je god to moguće), moram priznati da sam osobno izvukao maksimum iz onoga što mi je fakultet pružio. Kad sam 2009. godine upisivao fakultet imao sam jednu sliku kako će sve to izgledati. Sada vidim da se radilo o veoma iskrivljenoj slici koja mi se nalazila u glavi pod utjecajem promatranja nekih od najboljih fakulteta na svijetu. Početno razočaranje programom i načinom rada, ne samo mog fakulteta nego općenito fakulteta u državi, sam na drugoj godini faksa odlučio prebaciti u svoju korist. To ti je onaj trenutak kad napokon shvatiš da si ti kreator svoje sudbine i da si ti taj o kojem će na kraju krajeva ovisiti kako uspjeh na faksu tako i uspjeh u pronalasku posla, stvaranja obitelji te ostalih slatkih čari ovog života. Tako sam se trudio iskoristiti sve ono najbolje što mi je fakultet mogao pružiti, a uistinu je i imao što. Tako dok se većina mojih kolega prilagodila sustavu te slijepo bubala gluposti koje smo trebali učiti za fakultet, moji prijatelji, kolege i ja smo gradili fakultet i okolinu kakvu želimo. Sve je započelo pomoću jedne profesorice koju moram imenovati jer je to i zaslužila – Maja Ćukušić. Zahvaljujem joj, i kao profesoru i kao mentoru, što nam je pomogla u našem osobnom razvoju. Tako smo te kobne 2011. godine krenuli u prvi projekt na Ekonomskom fakultetu koji nam je pomogao da povežemo ono teorijsko što smo naučili s praktičnim primjerom (da i to postoji u RH), te smo se igrali s poslovnim procesima i kao rezultat stvorili nešto konkretno što je pomoglo i fakultetu, ali i nama.

“Study without desire spoils the memory, and it retains nothing that it takes in.”

– Leonardo da Vinci

Sljedeći koraci bili su osnivanje udruge našeg smjera informatičkog menadžmenta te tu stvari dobivaju svoj eksponencijalni uzlet. Organiziramo radionice, konferencije, sudjelujemo na raznim domenskim projektima, humanitarnim akcijama i to sve uz samo naš rad, trud i volju te podršku profesora koji su na nas gledali kao na vlastiti spas, kao na šansu da dokažu sebi da uz ovaj fakultet i oni mogu pomoći i odgojiti ekonomiste kakva ova država zaslužuje te su u tome i uspjeli. Na ovom putu nam je pomogla još jedna profesorica, iako nije bila s našeg smjera – Ivana Bilić, te se i njoj ovim putem zahvaljujem na svemu što je napravila za udrugu, ali i za mene. Zadnja zahvala što se profesora tiče ide našem dekanu Željku Garači, koji, iako je bio zauzet poslovima upravljanja našom institucijom, uvijek je pronalazio i odvajao dio svog vremena za nas studente te nam pomogao koliko je god mogao dok smo gurali našu udrugu prema naprijed.

Tako je nekolicina profesora s kojima smo imali prilike raditi, uključujući gore navedene, pomogla da učinimo nešto od svog znanja i da se pripremimo za buduće životne izazove. Ostatak profesora je ostao u balkanskoj močvari te životari na radovima napisanim u vremenu dok sam ja još bio u pelenama, predajući i ubijajući tako zanimljive predmete svojom lijenošću pa i neznanjem. No, ne želim pričati o njima, već o ovima gore kojih će, nadam se, biti sve više kako vrijeme odmiče. Tako, sam zahvaljujući njima i internetu, naravno, (coursera, edx, udacity) dobio ono što sam možda želio kad sam i dolazio na fakultet, a to je ZNANJE. Kad imaš znanje onda te ničega nije strah u životu – ni nezaposlenosti, ni plaće, ni odmora, ni nesigurnosti. Onda znaš da su to priče nastale zbog činjenice da se danas ne trguje novcem kako svi mislimo, već znanjem.

Depressed student having a lot to read

Moji savjeti, ako me imate strpljenja saslušati iako nisam ni dovoljno mudar, iskusan ni star, bi vam bili :

  • Pronađi zanimanje kojim se želiš baviti
  • Istraži literaturu koja ti je potrebna
  • Kreni učiti

Najbitnija stvar je pronaći što Vas konkretno zanima i čime se želite baviti. Veeeeliki dio svog vremena ćete utrošiti na rad te bi bilo logično i da vas taj rad ispunjava i da vas čini sretnim. Koliko god Vam to sada zvučalo čudno, moguće je. Ovo nije proces koji se sastoji od toga da ćete vi sjesti jedan dan i malo “guglati”. Ne, ovo je proces koji obično traje godinama i koji od vas traži konstantno propitkivanje. Osobno mi je ovaj proces trajao cijelu drugu i pola treće godine faksa. Potrošite koliko god Vam vremena treba i nemojte žuriti, jer upamtite, ovo je najvažniji korak.

Nakon ovog koraka stvari postaju lakše, no vjerujte nisu lagane. Sljedeći korak Vam je istražiti što više literature iz tog područja koje Vas zanima tako da možete sebi kreirati svojevrsnu kartu po kojoj ćete ići u daljnjem dijelu života. Kartu po kojoj ćete birati svoje puteve, jer ne postoji u stvarnom životu samo jedan put. Životna karta ima više puteva i mogućnosti nego što ih nudi toliko voljeni Google Maps. Odabrat ćete prvi korak i u ovom trenutku ste učinili puno za svoj život. Ono što Vam dolazi je ugodna vožnja po karti koju ste Vi kreirali i pazite ovo: Vi ste ti koji imaju moć skrenuti na koji god put želite – lijevo, desno, uzduž, poprijeko, ma gdje god.

Taj izbor puta i mogućnosti je naša zapravo treća točka zvana UČENJE. U ovoj točki kupite vrhnje svog dosadašnjeg rada i truda. Stječete vještine, penjete se s osnovne razine prema naprednoj, postajete ekspert, dobivate ZNANJE. Tek u ovoj fazi kupite plodove svog rada i Vaša vizija postaje stvarna, iako smatram da su maštanja i snovi zapravo proširenje stvarnosti. U trenutku dok niste pazili, Vaši su snovi postali stvarnima i bili su sve stvarnijima, kako je odmicalo vrijeme i kako ste vi to odlučili. Nažalost ova tri koraka su i razlog zbog čega je određeni broj mojih kolega još na burzi rada ili na fakultetu, jednostavno zbog straha i nedostatka hrabrosti od ulaska u ove faze. Koliko samo znate prijatelja da je zapelo već na prvoj fazi ? Jeste li to možda Vi ?

Bilo kako bilo nadam se da će Vam moja iskustva pomoći da pronađete ono što Vas zanima i Vašu sreću, jer sreća ne ovisi ni o kome drugome, nego o Vama. Nemojte čekati da Vam fakultet sve servira, da vam država sve servira, da vam život sve servira, jer ništa ne dolazi servirano i za sve se trebate potruditi. Vrijeme je ograničeno, no snovi nisu. Volite svoje snove i čuvajte ih.

P.S. Posebna zahvala mojoj mami i tati te mojoj užoj obitelji. Bez njih bi sve ovo bilo puno teže.

Izvor slika: www.efst.hr, www.evolllution.com

Nastavkom korištenja ove stranice prihvaćate korištenje Vaših kolačića. Više informacija

Postavke kolačića na ovoj web stranici su postavljene na "dopustiti kolačiće " kako bi vam dali najbolje iskustvo pregledavanja. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu bez promjene postavki kolačića ili kliknite " Prihvati " ispod onda pristajete na to.

Zatvori