Paradoks ekonomista

Napisao: | January 21, 2014 | Blog

Svakodnevno bombardirani raznim novinskim natpisima dođe mi da se zapitam uistinu shvate li neki ljudi koliko su zaista smiješni. Iz dana u dan možete pročitati da u novinama piše da ekonomista ima previše, da nam ne treba toliko školovanih ljudi u području ekonomiji ili čak da su se neki usudili i napisati da to sve treba ukinuti, jer nema smisla (zajedno s pravom te ostalim područjima koja svrstavaju u isti koš). No, nećemo se puno zamarati kvazinovinarima već pokušajmo steći neku realnu sliku društva u kojem živimo.

Da li je sve zapravo onako kako piše u novinama ? Naravno da nije. Da li je sve kako nam kažu ljudi oko nas, naši poznanici, prijatelji, pa čak i roditelji ? Naravno, da nije. Istinu dosta često volimo iskriviti, sakriti, jer istina zapravo najviše boli, a mi se bojimo boli. Istina je da našoj državi kronično fali „pravih“ ekonomista. Kad kažem pravih, mislim na one ekonomiste koji uistinu shvaćaju koja je njihova misija, cilj, put kojim bi se trebali kretati te kao ljudi koji su na rukovodećim poslovima ove države, put kojim će gurati i ostale da idu s njima. Ne mislim na put prepariranih medvjeda, kolekcije satova ili kojekakvih čuda kojima se vole kvaziekonomisti zamarati. Želim da na trenutak zaboravite sve što znate o ekonomije. Sve one mikro, makro stvari, sve one troškove, prihode, inflaciju, ROI, ma sve. Želim da se vratimo na ono fundamentalno, a to je na porijeklo same riječi i njenu srž. Ekonomija dolazi od spajanja riječi oikos (kuća) i nomos (zakon). Ono što je prigodno što su to grčke riječi, a ista ta Grčka danas nam je duboko potonula zbog neshvaćanja jedne te riječi koju su poklonili cijelom svijetu, a to je ekonomija. Dakle radi se o razumijevanja pravila, zakona, shvaćanju neograničenosti želja, ograničenosti resursa i pokušaju pronalaska željenog puta, a put je blagostanje, sreća u kući/poduzeću/državi…

Dakle, ako se vratimo na početak, vidjet ćemo da su kvazinovinari donekle i bili u pravu, jer mi uistinu imamo previše ekonomista, ali onih što su to samo na papiru. Onih što ne znaju baš puno što to oni točno rade. Onih što još misle da je Zdravko Mamić prototip idealnog hrvatskog menadžera/ekonomista, a ne shvaćaju da je Zdravko Mamić tek ispljuvak jednog veoma bolesnog društva. Ne trebaju nam ekonomisti koji poput robota izlaze s fakulteta i na tržištu nam slijepo provode nečije tuđe ideje, jer su indoktrinirani do kosti. Trebaju nam pravi ekonomisti, oni koji shvaćaju širu sliku, oni koji guraju društvo naprijed. Ne trebaju nam ljudi koji rade za plaću i radi plaće, da bi je potrošili na neke stvari za koje smatraju da su im bitne u životu (a zapravo nisu) te da bi kupili „sreću“. Trebaju nam ljudi kojima posao nema radno vrijeme, jer ga uopće ni ne shvaćaju kao posao. Njima je to jednostavno život. Kod nas je nekako nemoguće uopće percipirati da možeš raditi, primati plaću i biti sretan u isto vrijeme. O otvaranju vlastitog posla i poduzetništvu neću ni govorit, jer to je ovdje ludost. Smatraju te ili lopovom ili neradnikom, a država rušiteljem sustava. Zato nam i je vrhunac poduzetništva otvoriti kafić ili restoran.

Ne shvaćamo da smo sami kreatori svoje sudbine i da očajan posao, nesreću ili gubitak posla možemo i trebamo shvatiti samo kao znak da je vrijeme da napokon popričamo sami sa sobom i pronađemo što nam je to u životu uistinu bitno, što nas usrećuje i čime se želimo baviti. Znam da je to teško, ali kad pronađemo, shvatit ćete koliko je život prekrasan i da ne mora biti mučenje te da smo mi ti koji smo to sve ostvarili. Nismo bili jedni od „normalnih“ i čekali da nam naš dragi Bog sve pokloni i posloži za nas. Već smo bili oni „nenormalni“ i shvatili da smo mi taj Bog i kad svako jutro ustanemo da imamo neograničenu moć, neograničeno želja kao što sam rekao na početku, ali isto tako i jedan ograničen glavni resurs, a to je vrijeme.  Shvaćanje i poimanjem te moći i ograničenosti jedinog resursa, koji je uistinu bitan i koji vrijedi kao suho zlato (vrijeme), možemo krenuti u potragu za putem koji će nas dovesti do sreće i blagostanja. Na vrijeme jednostavno gledajte kao jedini resurs koji nam je svima dan na raspolaganje i mi smo ti koji imamo moć svakodnevnog raspolaganja s njim. Odluka o tome da li ćemo postati astronaut, znanstvenik, automehaničar, konobar ili na kraju krajeva ekonomist počiva samo na nama i to svako ono jutro kad ustanemo iz kreveta.

Ako cijelu situaciju pogledamo iz kuta tržišta rada, onda ćete tek vidjeti njenu besmislenost. Ekonomisti (ne oni pravi) kukaju po televiziji kako nema posla, kako nam je tržište u raspadu i kako jednostavno više ništa nema smisla.  A ne shvaćaju da su se upravo tom rečenicom sami sebi ismijali u facu. Ako ekonomist, osoba koja ima zadatak istražiti tržište, proučiti ga, shvatiti ga i pronaći rješenje, ne može to isto uraditi za tržište rada, ako ta osoba ne može uspješno izvršiti ono što predstavlja javnosti da radi, na svom vlastitom primjeru, na svojoj kući, onda od takve osobe ne možemo puno ni očekivati da može puno uraditi za potencijalni posao, državu i društvo u cjelini. Ovim putem molim te moje ekonomiste da se prestanu smijati sami sebi i da pokušaju pronaći put. Molim ih da urade najjednostavnije, a to je da primjene ono što su naučili na tom faksu. Prestanite govoriti kako nemate prakse i iskustva i sve znanje primijeniti već na sebi. Ne bojte se, društvo će to prepoznati, kao i tržište rada ako se odlučite raditi za drugoga. Posla ima, ali znanja nam u ovoj državi kronično fali. Jednako kao i pravih ekonomista. A do znanja vode različiti putevi, na nama je da pronađemo pravi. No, upamtite svi mi imamo iste uvjete. Svima nama dan ima 1440 minuta, samo što je na nama da to što bolje iskoristimo.

Slika preuzeta sa : www.wallpaperspictures.net

Nastavkom korištenja ove stranice prihvaćate korištenje Vaših kolačića. Više informacija

Postavke kolačića na ovoj web stranici su postavljene na "dopustiti kolačiće " kako bi vam dali najbolje iskustvo pregledavanja. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu bez promjene postavki kolačića ili kliknite " Prihvati " ispod onda pristajete na to.

Zatvori