Život u Tunisu

Napisao: | March 06, 2015 | Blog

U ovom članku osvrnut ću se na svoj dosadašnji život u Tunisu i usporediti ga sa životom u Hrvatskoj. U Tunisu sam završio poslovno još u lipnju prošle godine. Od tada sam uspio skupiti 40-ak dana života u nekoliko posjeta.

Kada sam došao prvi put, krajolik me podsjetio na jednu davnu računalnu igricu pod nazivom „Delta Force Black Hawk Down“. Trošne kuće, pijesak, ponešto zelenila, dosta smeća, prazne ulice. Radilo se o prvom dojmu koji je kasnije djelomično promijenjen. Ono što je zanimljivo je da sam došao baš u vrijeme Ramazana pa na ulicama doslovno nije bilo nikoga. Moglo se šetati nasred ulice bez straha od nailaska kakvog vozila. Budući da je bilo ljeto, očekivao sam barem ponekog turista, međutim, sve je bilo prazno. Svidjio mi se trenutak kada se približavalo 20 sati i svi su se pripremali za molitvu, a zatim i jelo. U tom trenutku, grad kao da je stao. Ne možete pronaći ni taksista u cijelom gradu. Zapazio sam i zaštitara koji je izvadio stol ispred kućice u kojoj radi i stavio na njega dovoljno hrane da se najede čak troje ljudi. Kao strancu mi je bilo neugodno jesti pred ljudima pa sam zajedno s kolegicom bio na postu od 8 do 20 sati. Sljedeći put kad sam išao, već sam doživio onaj pravi život Tunisa s ljudima i automobilima na ulici. U gradu prevladava beton s ponešto zelenila, fasade se uređuju, grad napreduje i sve postaje sve ljepše svaki puta kada dođem.

Ono što mi je zapelo za oko je činjenica da se ljudi vole urediti kada izlaze van, bilo da se radi o utorku ili suboti. Brinu o sebi, što i objašnjava činjenicu da možete kupiti „milijun“ vrsta parfema. Trgovački centri (zapravo se jedino jedan može nazvati trgovačkim centrom u pravom smislu) su me podsjetili na shopping Neretvana u Gabeli Polje tamo krajem 90-ih i početkom 2000.-ih. Čak mislim da imaju i identične blagajne i vage iz tog razdoblja. Ono što mi se svidjelo su cijene. Boca maslinovog ulja košta 15 kuna, voda (1,5l) ispod 2 kune, ali naša ima poruku pa se isplati dati koju kunu više. Hrana baš po mom ukusu – ljuta, ljuta, ljuta. Imam osjećaj da ti ljudi stavljaju harissu i u kolače (zamislite harissu kao veoma ljuti ajvar). Cijene (generalno) su veoma slične hrvatskim, s nekoliko iznimki koje odstupaju u korist jedne ili druge države. Toliko sam se navikao na njihovu ljutu hranu da sada doma imam zalihe harisse dovoljne za pola Zagreba (nek’ se nađe). Čak su me prošli put u zračnoj luci Zagreb zaustavili i pretražili, jer im je bilo sumnjivo što jedna osoba nosi sa sobom toliko konzervi. Da se razumijemo, nisu nam do koljena u hrani i piću, ali malo tko je. Možete me nazvati subjektivnim, ali generalno smatram da se rijetko koja država može pohvaliti s toliko okusa i jela kao mi. Istina da većina jela nije naša, ali upravo to nas i čini jedinstvenim: kombinacija raznih kuhinja i utjecaja, što dovoljno govori i o našoj šarolikoj i zanimljivoj povijest. Ono što me iznenadilo je to što uistinu mnogo ljudi jede u restoranima (u tolikoj mjeri da nisam siguran koliko se kod njih uopće hrani kod kuće).

Taxi košta euro, dva ili tri, ovisno gdje idete. Naravno, velika je vjerojatnost da ćete naići i na one heroje koji će vam htjeti uzeti i do 20 eura za 2km, ali to treba odbiti odmah u početku. Auta su im nečista, kao i ulice. Smatram da bi to mogao biti veoma zanimljiv posao za poduzetnike u Tunisu (autopraonice, poduzeća za čišćenje ulica i uređenje okoliša). Promet je jednostavno priča za sebe. Prometna pravila ne postoje, kao ni prometne trake. Slalom po cesti je takav da bi ga se i Kostelići postidjeli. Ukratko: tko jači taj tlači. Policajci su na svakom kružnom toku i najčešće ih možete vidjeti u “punoj ratnoj spremi”. Jednom sam čak imao priliku svjedočiti situaciji u kojoj policajac zaustavlja taksista da obavi rutinsku kontrolu, dok je ovaj ljutito izašao iz taxija i samo počeo udarati policajca. Nakon nekoliko minuta nasilja, dok su neki ljudi jednostavno prolazili kao da je to uobičajeno, akteri priče su se rastali kao da se ništa nije dogodilo – opušteno i bez posljedica. Također, ako vas prevozi ilegalni taksist, nije neobično vidjeti razmjenu novca prilikom rukovanja s policajcem.

Iako im se hoteli i sadržaji ne mogu mjeriti s Hrvatskim, nude ono što svakom turistu treba, a to je nešto novo, drugačije. Veoma su lijep primjer Afrike i Mediterana s prstohvatom Francuske. Dosta liberalna i opuštena zemlja, a cjenkanja su pod obavezno. Isprva sam bio veoma loš u cjenkanju (budući da zadnji put kad sam se cjenkao je bilo u Mostaru prije 10-ak godina), ali već nakon nekoliko puta je i meni postalo dosadno ako ne bi potrajalo barem 15 minuta i ako se nije pomaklo od cijene 80 dinara do 8 dinara. Naravno, isto to u trgovačkom centru košta 1-2 dinara, ali nije to to ako se nisi cjenkao. Većih trgovaca stvarno odavno nisam vidio. Sve je to veoma slično onom starom balkanskom štihu koji sve više odumire, a još se može pronaći u BIH te u ponekim mjestima iz bivše “Juge”. Oni su jednostavno majstori i to do najsitnijih detalja. Nije vam problem naići na osobu koja će vam prići i onako pokrenuti small talk te vas propitati do najbitnijih detalja, a zatim napustiti. Naravno, nakon nekoliko minuta, kad već zaboravite na njega, pojavi se novi “kralj” koji se predstavi kao čuvar, recepcionar, čistač iz hotela ili mjesta gdje radite, ovisno o tome što je ovaj prije uspio izvući od vas. Kad stekne dovoljno povjerenja onda vam ponudi “besplatnu“ turneju po gradu i da vam pokaže lokalne trgovine s kvalitetnom robom (možeš misliti). No, ako vam se to dogodi definitivno krenite s njim/njom, jer je iskustvo vrhunsko. Prolazite uskim uličicama, vidite kako pravi Tunižani žive, osjetite čari njihova svakodnevnog života.

Radno vrijeme im je od 9 do 18 (vikend slobodan). Naravno, ovako nije svugdje, ali u IT tvrtkama da. Imaju pauzu 12-14h koja im je za jelo, druženje ili igranje biljara. Također, radi se pauza za molitvu nakon te pauze, ali to opet ovisi o preferencijama zaposlenika. Što se IT znanja tiče, ne kaskaju puno. Prate zadnje trendove, ulažu u najnovije tehnologije i trude se da stvari idu prema smjeru informatizacije društva. Ovo nije samo slučaj u tvrtkama s kojima sam imao direktnog kontakta, već i kod ostalih. Važnost IT-a je prepoznata i stvari idu u veoma zanimljivom smjeru. Radna etika je nešto gora nego u Hrvatskoj (da, i to je moguće). Dosta toga se gradi, svako malo izviru nove kuće, zgrade, uredi. Noćni život se sastoji od ispijanja čajeva (obično od mente), voćnih koktela, plesa i naprosto užitka. Ako ste skloni alkoholu, onda se već malo trebate potruditi, jer nije baš da je dostupan u svakoj birtiji kao kod nas. Naravno, ipak se radi o muslimanskoj državi. Gledajući iz sadašnje perspektive, riječ je o veoma zanimljivoj državi koju zasigurno trebate posjetiti, ali meni nema do moje ‘rvacke. Jedino za čim žalim je što nisam otišao na mjesto snimanja Star Warsa, ali drugom prilikom!

P.S. Posebno se zahvaljujem prijatelju Dinu na slikama iz Tunisa. Detaljnije provjerite na Flickr-u.

 

Nastavkom korištenja ove stranice prihvaćate korištenje Vaših kolačića. Više informacija

Postavke kolačića na ovoj web stranici su postavljene na "dopustiti kolačiće " kako bi vam dali najbolje iskustvo pregledavanja. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu bez promjene postavki kolačića ili kliknite " Prihvati " ispod onda pristajete na to.

Zatvori